| |
Od davnina je čovjek poznavao med i cijenio njegova hranjiva svojstva. Stare civilizacije su ga posebno štovale, pridavale su mu “božansku” svojstva i upotrebljavale ga u vjerskim obredima, prehrani, kozmetici, za konzerviranje i liječenje. Stari Zavjet opisuje obećanu zemlju kojom će “ teći med i mlijeko”.
Apiterapija i apiprofilaksa izučavaju mogućnost primjene pčelinjih proizvoda za povećanje otpornosti i radne sposobnosti, za zaštitu i očuvanje zdravlja te za liječenje pojedinih bolesti.
Med je prirodna namirnica biljnog i životinjskog podrijetla, a nastao je pretvorbom nektara u mješavinu šećera: dekstroze (grožđani šećer), levuloze (voćni šećer), saharoze, peluda i mineralnih soli koji nastaju pod djelovanjem digestivnih sekrecija u pčelinjem grlu. |
|
Sastav i svojstva meda ovise o brojnim čimbenicima, a najviše o zemljopisnom i botaničkom podrijetlu, tj. o cvjetnom nektaru.
Geografski položaj Hrvatske, a naročito Dalmacije omogućava rast tisuće biljnih vrsta. Ljekovitost flornog specijesa sadržana je u dalmatinskim medovima, tako da je primjena dalmatinskog meda identična primjeni ljekovitog bilja. |
Ako med uzimate u raznim napicima (čajevima i sl.) morate paziti da čaj nije prevruć jer se prevelikim zagrijavanjem gube ljekovita svojstva meda. Med treba biti potpuno otopljen u tekućini, jer će tako ljudski organizam potpuno iskoristiti njegove ljekovite tvari. Uzimamo li med bez tekućine, poželjno ga je držati u ustima sve dok se ne otopi.
Zbog lake probavljivosti trenutno vraća izgubljenu energiju, a dugotrajnom primjenom osigurava fizičku izdržljivost i psihičku stabilnost. Njegova ga svojstva čine nezaobilaznom namirnicom u zdravoj prehrani. Konzumacijom meda na pravilan način taj proizvod pretvaramo u lijek. |
|
|
|
