| |
Cilj svakog uspješnog pčelarenja jest proizvesti što veće količine kvalitetnih pčelinjih proizvoda. U optimalnim uvjetima držanja i korištenjem moderne tehnologije, kvalitetne pčelinje proizvode mogu proizvesti samo dobro uzgojene jake i zdrave pčelinje zajednice. Suvremeni način pčelarenja pogoduje širenju pčelinjih bolesti. Česta pojava i raširenost pčelinjih bolesti najčešće su posljedica neznanja, a još više nemarnog odnosa pčelara prema još zdravim ili bolesnim pčelinjim zajednicama. Pčelinje bolesti koče razvoj pčelarstva.
Sve pčelinje bolesti mogu prouzročiti štete, te se moraju spriječiti, a ako se pojave, treba ih liječiti na odgovarajući način. Za prepoznavanje, razlikovanje i sigurno dijagnosticiranje pčelinjih bolesti potrebno je stručno medicinsko znanje. Znači samo stručnjaci, doktori veterinarske medicine, mogu sigurno, na osnovu rezultata laboratorijskih pretraga uzoraka dostavljenih u dijagnostičke laboratorije, dijagnosticirati uzročnike bolesti, odnosno bolest.
Slabljenje pčelinje zajednice zbog kraćeg životnog vijeka pčela može se uočiti tek kad ima mnogo uginulih jedinki, a malo ih se razvija, pa se broj pčela izrazito smanjuje. Zato je bitno da pčelar na vrijeme uoči nepravilnosti, nedostatke i promjene u pčelinjoj zajednici, kako bi mogao pravilno pristupiti liječenju i suzbijanju bolesti.
Pčelinje bolesti možemo podijeliti u nekoliko osnovnih skupina:
1. ZARAZNE
2. NAMETNIČKE
3. OSTALE BOLESTI
ZARAZNE su pčelinje bolesti prouzročene živim jednostaničnim uzročnicima mikroskopskih veličina:
a) virusima
b) bakterijama
c) plijesnima
U povoljnim uvjetima uzročnici se brzo razmnožavaju i u svom domaćinu izazivaju bolesne promjene koje često završavaju smrću. Umnoženi u većem broju brzo se prenose na zdrave članice pčelinje zajednice, što pak dovodi do njezina slabljenja pa čak i potpune propasti.
Američka gnjiloća pčelinjeg legla smatra se najopasnijom zaraznom bolešću poklopljenog pčelinjeg legla čiji je uzročnik bakterija Paenibacillus larvae.
Na ovu bolest upućivat će promjene boje propale pčelinje ličinke, koja se pretvara u smeđu, rastezljivu, ljepljivu tvar koja se sušenjem prilijepi uz dno stanice. U osušenoj ličinki uzročnik pretvoren u sporu ostaje živ i do desetak godina. Pčelinja zajednica polako slabi, leglo ugiba, nema novih pčela pa zajednica propada. Često je zajednicu najbolje spaliti zajedno sa košnicom i priborom. Bez obzira na koju bolest legla se sumnja, prema zakonu pčelar je dužan odmah je prijaviti veterinarskoj službi, koja mora uzeti uzorke saća sa karakterističnim promjenama i poslati ih na pretragu u dijagnostički laboratorij. Kada se dijagnosticira američka gnjiloća, veterinarski inspektor prema zakonu suzbija ovu opasnu bolest.
Europska gnjiloća pčelinjeg legla poznata je i kao blaga gnjiloća pčelinjeg legla. To je zarazna bolest nepoklopljenog pčelinjeg legla prouzročena gram pozitivnom bakterijom. Znakovi bolesti se javljaju na nepoklopljenom leglu gdje bolesna, savijena ličinka mijenja pravilan položaj na dnu stanice saća, gubi jedrinu i poprima prljavožutu do tamnosmeđu boju. Zaražene ličinke obično uginu četvrtog dana života, a kako su ličinke nepoklopljene, pčele ih lako uočavaju i čiste iz stanica saća. Materijal se dostavlja na pretragu na isti način kao i kod američke gnjiloće legla. U suzbijanju europske gnjiloće vrlo važne su biološko-uzgojne mjere. Slabe pčelinje zajednice treba spojiti ili ih pojačati leglom i mladim pčelama iz zdravih zajednica.
Nametničke bolesti
To su bolesti izazvane živim uzročnicima, koji su veće jednostanične ili višestanične životinjice. Uzročnici su najčešće iz skupine praživotinja i grinja, koje nanose pčelarstvu znatne štete, pa su za suzbijanje i sprečavanje najčešćih i najtežih nametničkih bolesti zakonom propisane mjere, kojih se svaki pčelar mora pridržavati. Prema tim mjerama suzbija se nozemoza, akaroza i varooza.
Nozemoza (zarazni proljev), bolest srednjeg crijeva pčele. Njen uzročnik je praživotinja mikrosporidija (Nosemia apis), koja se brzo razmnožava i tvori spore kojima se bolest prenosi. Od ulaska spora do njihova umnažanja prolazi samo oko pet dana.
Bolest se masovno javlja u rano proljeće. Pčele zajedno sa hranom unose spore u crijeva, gdje se te spore razviju u nametnika koji razara epitelne stanice srednjeg crijeva, te ponovo stvaraju veliki broj spora koje pčela izbacuje sa izmetom. Pčele ližu izbačeni izmet i bolest se brzo širi. Izvor bolesti mogu biti i napajališta za pčele.
Znaci bolesti vide se u rano proljeće, poslije zimovanja. Pčelinje društvo slabi te ponekad ugine i matica. Trbuh bolesne pčele je nadut i kad se pritisne izbacuje blijedo sivi izmet. Pčelinja zajednica brojčano slabi pa ne može njegovati prvo proljetno leglo, koje ponekad u tom razdoblju iznenada ugiba. Sigurno utvrđivanje bolesti moguće je samo mikroskopskom pretragom pčela, a obavlja se u ovlaštenim laboratorijima. Za pretragu je potrebno tridesetak mrtvih pčela skupljenih s podnice košnice.
U suzbijanju nozemoze vrlo je važan ispravan postupak s pčelinjom zajednicom. Bolest se može uspješno suzbiti samo dobrom suradnjom između pčelara i veterinarske službe.
U liječenje nozemoze vrlo je učinkovit lijek Nozecid.
Akaroza je nametnička bolest odraslih pčela prouzročena grinjom (Acarapis woodi). Ta grinja živi i razmnožava se u prvom paru prsnih dušnika, koji opskrbljuje zrakom letne mišiće.
Zbog akaroze može propasti puno pčelinjih zajednica tijekom prezimljavanja, pa je suzbijanje bolesti propisano zakonom. Svi razvojni oblici žive u prvom paru dušnika pčele, gdje se hrane sišući hemolimfu. Akaroza se prenosi samo izravnim dodirom teško bolesne stare i zdrave mlade pčele. Iz košnice u košnicu bolest se prenosi samo živim bolesnim pčelama. Vidljivi znaci zaraze izraženi su kod starih pčela čiji su dušnici ispunjeni znatnim brojem nametnika ili su im oštećena krila. Akaroza se sa sigurnošću dijagnosticira u ovlaštenim laboratorijima. Na pretragu se dostavljaju žive pčele koje ne mogu letjeti, prikupljenje tijekom zime ispred pčelinjaka. Kada se laboratorijskim nalazom potvrdi grinja, zatvara se cijelo područje u krugu od 3 km od žarišta bolesti, što znači da se iz tog područja ne smije iznositi žive pčele. Za ostale pčelinje proizvode i pribor nema ograničenja.
Kad vremenske prilike dopuste pristupa se liječenju svih pčelinjih zajednica u zatvorenom području. Uglavnom se upotrebljavaju dimna sredstva, koja uništavaju grinje.
Varooza je nametnička bolest pčela i pčelinjeg legla koju uzrokuje grinja Varroa destructor.
Uzročnik varooze je velika grinja vidljiva prostim okom, čije tijelo je ovalno i plosnato, posve pokriveno leđnim hitinskim štitom smeđecrvene boje. Cijelo tijelo varoe prekriveno je tankim dlakama i sitnim kukicama koje pomažu prihvaćanju za tijelo pčele.
Ženke nametnike žive na odraslim pčelama i hrane se hemolimfom, a jaja nese uz pčelinje leglo. Na pčelinjoj zajednici kao cjelini ne opažaju se znakovi bolesti dok je broj grinja malen. Ženke varoe žive ljeti od 2-3 mjeseca, a zimi 6-8 mjeseci. U dobi od oko tjedan dana ženke počinju nesti jaja, mliječnobijele boje, otpuštaju se sa pčele i dolaze na saće gdje ima legla. Ako u košnici ima trutovskog legla one radije nesu jaja uz to leglo, jer ih privlači miris hormona. U teškim oblicima bolesti može se naći i više od 20 varoa.
Ženke varoe su dobro pokretne pa često prelaze s jedne pčele na drugu. Na podlozi se kreću brzinom od 1-2 mm u sekundi i to krivudavo, privlače ih vitalne, brze pčele. Čim dotaknu pčelu prihvate se za bilo koji dio njezina tijela pokušavajući što prije doći do donjeg zatka. Tamo se zavlače između kolutića i probijaju opnu koja spaja dva kolutića i sišu hemolimfu. Tako zavučene prežive tijekom zime. Čim se u proljeće pojavi novo leglo, prezimjele ženke varoe počinju nesti jaja. Glavni put širenja varooze je svakako zalijetanje pčela u tuđe košnice. U suzbijanju varooze korišteni su različiti postupci i lijekovi.
Od bioloških načina suzbijanja varooze koristi se izrezivanje trutovskog legla. Još je učinkovitije postaviti okvir građevnjak i pustiti da matica zaleže trutovsko leglo. Kemijski način suzbijanja varooze može biti uspješan samo ako se provodi stručno. Liječiti se može samo lijekovima koje preporuče veterinari, te ih treba u pravilnim dozama primjenjivati. Da bi se bolest stavila pod nazor treba sve pčelinje zajednice liječiti istodobno.
Efikasan lijek za suzbijanje varooze je svakako Varolik - dimno sredstvo na bazi amitraza, čiji dim i pare djelatne tvari oštećuju ili odmah ubijaju varou. Varodal, akaricidni štapić na bazi amitraza, koji djeluje neurotoksično na varou remeteći prijenos podražaja, umanjuje nesivost varoe, te su takva jaja nevitalna.
Ostale bolesti
Obično su izazvane neživim činiteljima i ne prenose se. U ovu skupinu ubrajamo i otrovanja pčela koja su u poslijednje vrijeme sve češća. Najopasniji otrovi za pčele su insekticidi, ali i nepravilna primjena lijekova može dovesti do otrovanja. Ako uzrok bolesti duže potraje, dovodi do slabljenja, pa čak i propadanja pčelinjih zajednica. U ostale pčelinje bolesti ove skupine pripadaju prehlađeno i pregrijano leglo, bolest šumske paše, te začep crijeva peludom, otrovanje nekvalitetnim šećerom.
Matice najčešće obolijevaju od začepa jajovoda ili spolnog otvora.
|
|
|
|
